Big Ben

U Engleskoj sam krenula na polaganje ispita Safe Riding in Traffick. Dovezla sam se u mračno seoce u Oxforshireu s osnovnom opremom za polaganje ispita: kaciga, bijele rukavice, bič, kaputić od tvida, sigurnosni prsluk za leđa i preko toga fluorescentni prsluk. Da, englezi pate na pravila i sisteme.

Dopalo me da jašem velikog Bena, dorat iznimne visine i praznog pogleda. Uspjela sam se uzverati na njegova leđa pa smo krenuli na cestu u društvu ispitivača. Skreni lijevo, skreni desno, daj žmigavac rukom Ben je slušao kao hipnotiziran, ali bez imalo energije u hodu i kasu. Konju su vjerojatno isprali mozak i jadan ne zna za ništa drugo osim slušanja. Ponaša se kao neka tupa krava koja više nema svojeg JA. Vjerojatno više i ne zna da je veliki i moćni četveronožac koji bi jednim udarcem mogao smlaviti sve živo. Ispit je završio, a Ben i ja smo ga uspješno svladali. Nije bilo teško uz konja koji je toliko siguran za jahanje.

Nakon timarenja konja, nas nekoliko uspješnih čekali smo ispisivanje svjedodžbi. Svi konji su i dobili svoj zasluženi obrok. Bila sam polu-svjesna nekog dalmatinera kako nam kruži oko nogu i veseli se s nama, ali nisam niti sanjala da ću doživjeti slijedeću scenu;

Bezimeni dalmatiner je bio mlad i neiskusan, znatiželjan i dosadan. U jednom je trenutku gurnuo nos u Benovu kantu sa hranom. Peso je zubima uhvaćen za vrat i zavitlan preko ograde u susjedov ispust. Prizor je bio munjevit i neki nisu primijetili ništa doli bolnog i povrijeđenog psećeg cijuka. Ben nije promijenio izraz lica niti u tom, niti u slijedećem trenutku dok je mirno nastavio jesti.

Tad sam naučila da postoje naši životinjski prijatelji koji su se pomirili sa ljudima i sudbinom da nam budu na usluzi. Naučili su, čak, da će biti nagrađeni za svoj rad i sasvim su zadovoljni sa takvim sporazumom. No, nisu postali hodajući zombiji kako se neukima čine na prvi pogled već ih je iskustvo naučilo usmjeriti svoj temperament na prave stvari i izboriti se za sebe. Big Bena nisam zaboravila.